lyrics
Dah je oduzet a veliki je
polet, mrtvi brod opet pokušava iz svoje
luke, zarobljen u strahu, otet od mnogih,
izlazi i otvara se pred svima. Želja za
veseljem je zapeta sve više, lukova struna
počinje da jeca, izgoreće ili će isijati najjače,
ona ništa više neće da bude. Ko nije malo
sam njega i nema, a sam i sam najbolje
provode teško, dosadno, usamljeno vreme.
Mostovi između nas su pali, ostavljen sam
na pučini živog peska, bez reči za obične
razgovore i našao sam ponovo novu
lepotu. Deru mi dušu oni koji neljubavno
hodaju, pričaju, rade i žive, žive i glume
situacije koje su videli ko zna gde. U gradu
u kom živim volim da vidim par ljudi, i to je
sasvim dovoljno, mnogo naporno je postalo
slušati sve ove nervoze, mržnje,komplekse
i sujete strašne!
credits
license