from
Na pučini živog peska,
released August 5, 2011
Dan je zadovoljan kad odem
na mesta, klupa u parku, šuma, pored
reke, tu moje noći neće da imaju kraj bez
divne zore, kada nastupaju blede teget
boje na magistrali ka Beogradu, kada
još samo semafori rade i sunce se trudi.
Čak ni u toj divnoj zori neki strahovi ne
prestaju, al’ teram ih jer im nema nikada
mesta u mojoj slobodi. I tako ulicama
širim ruke i gledam raspadanje oblaka,
hodam trotoarom potpuno sam i mislim
gde si. Ja nemogu sam i neću potpuno
sam da hodam ove lepe trenutke. Okean
misli što nas deli preplivavam svaki dan.
Tražim te, gde si.